Sv. Hubert – tradicija, zajedništvo i uspješan svečani lov LD “Jelen” Sisak

Trenutno pregledavate Sv. Hubert – tradicija, zajedništvo i uspješan svečani lov LD “Jelen” Sisak

Više od 60 lovaca, preko 20 lovačkih pasa i šest odstrijeljenih grla divljih svinja obilježili su ovogodišnji svečani lov Lovačkog društva “Jelen” Sisak, održan 7. studenoga 2026. godine, u čast svetog Huberta, zaštitnika lovaca.

Sveti Hubert zaštitnik lovaca

Svake godine početkom studenoga lovci diljem Europe okupljaju se kako bi obilježili blagdan svetog Huberta, svojeg nebeskog zaštitnika. Iako se njegov spomendan slavi 3. studenoga, svečanosti, svete mise i tradicionalni lovovi održavaju se tijekom studenoga, okupljajući lovce različitih generacija, društava i naroda. No, tko je zapravo bio sveti Hubert i zašto njegovo ime već stoljećima zauzima posebno mjesto u lovačkoj tradiciji? Hubert je živio na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće, a prema predaji potjecao je iz ugledne franačke plemićke obitelji. Odrastao je u okruženju kraljevskih dvorova, bogatstva i povlastica, a lov je bio jedna od njegovih najvećih strasti. Prema kasnijim životopisima, mladost je proveo uživajući u plemićkom načinu života, posvećujući mnogo vremena lovu i svjetovnim zadovoljstvima. Njegov život, međutim, obilježila je velika duhovna prekretnica. Prema najpoznatijoj legendi, Hubert je jednoga Velikog petka, umjesto odlaska na bogoslužje, odlučio poći u lov. Goneći veličanstvenog jelena kroz šume Ardena, iznenada je ugledao prizor koji mu je zauvijek promijenio život. Između jelenovih rogova pojavio se blistavi križ, a Hubert je začuo glas koji ga je pozivao da napusti dotadašnji način života i okrene se Bogu. Zatečen viđenim, sišao je s konja, kleknuo te odlučio promijeniti svoj život. Iako je riječ o srednjovjekovnoj predaji, čiji se motivi povezuju i sa svetim Eustahijem, njezina simbolika ostala je duboko ukorijenjena u europskoj lovačkoj kulturi. Hubert se posvetio vjeri i crkvenoj službi. Postao je biskup Maastrichta, a njegovo djelovanje poslije se povezivalo s Liègeom i šumovitim područjem Ardena. Umro je 30. svibnja 727. godine.

Od božice Dijane do svetog Huberta – stoljeća lovačke tradicije

Štovanje božanstava povezanih s lovom i prirodom seže mnogo dalje u prošlost od vremena svetog Huberta. U antičkom Rimu posebno mjesto zauzimala je Diana, božica lova, divljih životinja, šuma i prirode, koju su Grci poznavali pod imenom Artemida. Diana je u rimskoj mitologiji prikazivana kao mlada lovkinja s lukom i strijelama, često u pratnji lovačkih pasa i jelena. Bila je zaštitnica divljine i životinjskog svijeta, ali istodobno i simbol lovačke vještine, snage i slobode. Zanimljivo je da Diana nije predstavljala isključivo lov i uspješan ulov. Kao božica divljih životinja, simbolizirala je i njihovu zaštitu, podsjećajući na povezanost čovjeka s prirodom. Dolaskom i širenjem kršćanstva mijenjali su se vjerski običaji i simboli. Dok je Diana ostala dio antičke mitologije i kulturne baštine, sveti Hubert postupno je postao kršćanski zaštitnik lovaca. I danas se Dianino ime susreće u lovačkoj umjetnosti, književnosti i simbolici, a sveti Hubert zauzima središnje mjesto u kršćanskim lovačkim svečanostima. Premda pripadaju različitim povijesnim i vjerskim tradicijama, njihova simbolika podsjeća nas na neraskidivu povezanost čovjeka, lova, životinja i prirode. Posebno svečano blagdan svetog Huberta obilježava se u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i drugim europskim zemljama, gdje se održavaju tradicionalne Hubertove mise, blagoslovi lovaca i lovačkih pasa te svečani skupni lovovi. Tradicija njegova štovanja proširila se i izvan Europe, osobito među zajednicama koje njeguju europske lovačke običaje. Središnje mjesto u toj tradiciji zauzima belgijski grad Saint-Hubert, koji nosi ime ovoga sveca i u kojem se stoljećima njeguju običaji povezani s njegovim štovanjem. Lovci diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, nastavljaju tu tradiciju, prenoseći njezine vrijednosti s generacije na generaciju.

 

Poštovanje prema prirodi i počast divljači

Jedan od najsvečanijih običaja tradicionalnog skupnog lova jest odavanje počasti odstrijeljenoj divljači. Taj čin ima mnogo dublje značenje jer predstavlja izraz lovačke etike, poštovanja prema životu i zahvalnosti prirodi na njezinim darovima. Svjestan da svaki odstrjel podrazumijeva oduzimanje života, lovac je dužan prema divljači postupati dostojanstveno, bez obzira na njezinu vrstu, veličinu ili trofejnu vrijednost. Odavanjem počasti lovci zahvaljuju prirodi na podarenoj lovini, a divljači na pruženom lovačkom užitku, iskazujući pritom poštovanje prema prirodnom bogatstvu koje im je povjereno na čuvanje. Posebno mjesto u tom svečanom obredu zauzima slaganje štreke, polaganje odstrijeljene divljači na desni bok, čime njezina lijeva, srčana strana ostaje okrenuta prema nebu. Riječ je o starom europskom lovačkom običaju čije se simboličko značenje kroz stoljeća različito tumačilo. Prema jednoj od sačuvanih predaja, desna strana smatrala se dobrom stranom, koja štiti divljač od zlih sila. Premda se izvorna vjerovanja s vremenom mijenjaju i zaboravljaju, običaj je opstao kao izraz dostojanstva i poštovanja prema odstrijeljenoj divljači. Upravo se u toj zahvalnosti ogleda jedna od temeljnih vrijednosti lovstva: svijest da čovjek nije iznad prirode, već njezin sastavni dio, s odgovornošću da njezinim bogatstvima gospodari razumno, održivo i s poštovanjem.

Tradicionalni svečani lov LD-a “Jelen” Sisak

U duhu višestoljetne europske lovačke tradicije, Lovačko društvo “Jelen” Sisak i ove je godine, u subotu 7. studenoga 2026., svečano obilježilo blagdan svetog Huberta. Ovogodišnji svečani lov okupio je nešto više od 60 lovaca, a u pogonu je sudjelovalo i više od 20 lovačkih pasa, bez kojih je teško zamisliti ovakvu vrstu lova. Uloga pogoniča i njihovih četveronožnih pomagača u skupnom lovu iznimno je važna. Njihova obučenost, upornost, iskustvo i međusobna suradnja predstavljaju jedan od najvažnijih preduvjeta uspješnog odvijanja prigona. Upravo pogoniči, zajedno sa svojim psima, često podnose najveći fizički napor, prolazeći zahtjevnim terenom, gustom vegetacijom i nepristupačnim dijelovima lovišta. Okupljanje lovaca započelo je u jutarnjim satima kod crkve Sv. Mihaela u Prelošćici, gdje su se, nakon evidentiranja i upisa, lovci okupili na tradicionalnoj svetoj misi. Misno slavlje bilo je prilika za zajedničku molitvu, zahvalnost i prisjećanje na vrijednosti koje lovci trebaju njegovati, kako u lovu tako i u svakodnevnom životu.

Nakon svete mise sudionici su se uputili prema Bukovskom, na zborno mjesto kod stolova, gdje je organiziran tradicionalni lovački gablec. Sudionici su imali priliku kušati kuhane kobasice od mesa divlje svinje, koje su naši članovi pažljivo pripremili prema već dobro poznatoj i provjerenoj recepturi. Bila je to odlična prilika za prve jutarnje razgovore, susrete sa starim lovačkim prijateljima i razmjenu iskustava prije početka lova. Uslijedilo je postrojavanje lovaca te završne upute lovnika. Poseban naglasak stavljen je na sigurnost svih sudionika lova, uz izričit poziv lovcima da maksimalnu pozornost posvete vlastitoj sigurnosti, sigurnosti drugih lovaca, pogoniča i lovačkih pasa. 

Istaknuta je važnost lovačke discipline, odgovornog rukovanja oružjem, pridržavanja dobivenih uputa i poštovanja svih sigurnosnih pravila tijekom skupnog lova. Zahvaljujući zajedničkom angažmanu sudionika, dobroj organizaciji i lovačkoj disciplini, ni lovački uspjeh nije izostao. Ukupno je odstrijeljeno šest grla divljih svinja od čega jedan vepar, čime je uspješno završen ovogodišnji svečani lov u čast svetog Huberta.

Nakon lova uslijedio je jedan od njegovih najdostojanstvenijih trenutaka a to je odavanje počasti odstrijeljenoj divljači. Uz prigodan kratki govor naših lovnika, divljači je iskazano zasluženo poštovanje, a svim sudionicima upućena je zahvala na disciplini, odgovornom ponašanju i pridržavanju pravila tijekom lova. Bio je to trenutak koji je još jednom podsjetio na samu bit lovačke tradicije, u kojoj lovački uspjeh mora biti praćen zahvalnošću, dostojanstvom i poštovanjem. Završetkom lova nije završilo i obilježavanje ovog posebnog dana. Svečanost je nastavljena u lovačkoj kući LD-a “Jelen” Sisak, gdje je za sve sudionike lova organizirano zajedničko druženje uz lovački gulaš, pečenog odojka i glazbu tamburaškog sastava. Uz dobro raspoloženje, razgovore i prepričavanje doživljaja iz lova nastavilo se prijateljsko druženje koje je sastavni dio lovačke tradicije. Jer vrijednost ovakvih okupljanja ne mjeri se samo brojem odstrijeljene divljači. Mjeri se međusobnim poštovanjem, zajedništvom i spremnošću lovaca da njeguju običaje koje su naslijedili od svojih prethodnika.

PHOTO-2026-11-09-13-23-55

Tradicija koju vrijedi čuvati

Lovačko društvo “Jelen” Sisak još je jednom pokazalo koliko je važno očuvati običaj svečanog obilježavanja dana svetog Huberta. U vremenu kada se mnoge tradicije postupno zaboravljaju, naša je odgovornost sačuvati lovačke vrijednosti, njegovati prijateljstva među lovcima i mladim generacijama prenositi znanje o lovstvu, prirodi i divljači. Zahvaljujemo svim lovcima koji su sudjelovali u ovogodišnjem svečanom lovu, a prvenstveno pogoničima, koji su zajedno sa svojim lovačkim psima uz trud, požrtvovnost i predanost bili  od iznimne važnosti za uspješnu provedbu lova. Zahvalu upućujemo i svim članovima našeg Društva koji su sudjelovali u organizaciji, pripremama i provedbi svečanosti te svojim angažmanom omogućili da i ovogodišnje obilježavanje blagdana svetog Huberta protekne u dostojanstvenom i prijateljskom ozračju. Svaki lovac koji je toga dana sudjelovao u obilježavanju blagdana svetog Huberta može biti ponosan što je bio dijelom tradicije koja povezuje generacije lovaca i podsjeća nas na odgovornost prema prirodi, divljači i lovačkom nasljeđu. Neka nas i budući susreti okupljaju u istom duhu prijateljstva, zajedništva i poštovanja prema lovstvu.

Dao Bog dobru kob!